Implantat je titanski vijak koji se jednostavnoim i bezbolnim zahvatom  ugrađuje u čeljusnu kost i nadoknađuje korijen zuba. Procesom oseointegracije veže se čvrsto za kost  3-6 mjeseci od ugrađivanja.

Ovisno da li implantati nadomještaju jedan, nekoliko ili sve zube, protetska rješenja mogu biti različita: krunica, most, proteza retinirana implantatom.

• Gubitak jednog zuba- da poštedimo susjedne zube brušenja i izrade mosta najčešće se odlučujemo za implantat.  Posebice ako su susjedni zubi netaknuti.
• Gubitak više zubi- u slučajevima gdje nemamo mogućnost napraviti most zbog nedovoljnog broja zubi ili njihovog nepovoljnog rasporeda implantoterapija je jedini način kako izbjeći mobilno protetsko rješenje tj. protezu.
• Gubitak svih zubi – implantati se mogu iskoristiti kao nosači mosta ili mobilne proteze koja se retinira kuglama, prečkama ili lokatorima.

Implantoprotetsku terapiju treba dobro isplanirati  i analizirati bez obzira da li se radi o jednostavnijim ili kompleksnim rehabilitacijama.  To uključuje uzimanje dobre anamneze

vezane za opće i oralno zdravlje, rtg dijagnostiku, analizu modela čeljusti i fotografija pacijenta.

Postupak se odvija u nekoliko faza:

1. Prva faza je kirurška i odvija se pod lokalnom anestezijom. Implantat se usađuje u kost te se ostavlja 3-6 mjeseci da sraste s kosti tj. oseointegrira.
2. Nakon perioda oseointegracije otvara se mali otvor na sluznici i na implantat se  tavlja  nadogradnja po kojoj će se formirati zubno meso tzv. gingiva former. On se skida nakon otprilike 2 tjedna.
3. Protetska faza počine uzimanjem otisaka na osnovu kojih se rade konačni protetski nadomjesci- krunice, mostovi, proteze.

BONE MANAGEMENT- priprema kosti za uspješno implantiranje

Količina i kvaliteta kosti su od presudne važnosti za uspjeh implantoterapije. U

slučajevima kad ne postoji  dovoljno kosti za optimalno usađivanje implantata potrebno je kost  augmentirati tj. povećati. Postoje razne tehnike i materijali za uspješnu augmentaciju kosti. U gornjoj čeljusti u stražnjem segmentu često nam dno maksilarnog sinusa onemogućava postavljanje implantata. Zatvorenim ili otvorenim tehnikama podizanja dna sinusa i augmentacijom  dobiva se dragocijeni prostor za pozicioniranje implantata. Augmentacija se u određenim  situacijama može raditi paralelno s usađivanjem implantata, ili se radi prije implantacije te se čeka najmanje 6 mjeseci da se stvori nova kost u koju će biti moguće postaviti implantat

.